Zovem se Petronela, imam 23 godine i dolazim iz sela Chuulu, koje je od škole u Mwakapanduli udaljeno oko sat i dvadeset minuta pješice. Da, svaki dan do škole pješačim sat i dvadeset i toliko natrag do kuće, nakon nastave, ali ništa mi nije teško. Ovo je prilika koja se ne propušta i dat ću sve od sebe da završim ovu školu krojenja i šivanja sa odličnim uspjehom kako bih mogla biti dobra u svome poslu.

Moja sestra Vera jedna je dvije učiteljice u školi, jer je iskoristila priliku kad je fra Ivica oglasio da će pokretati školu i pozvao žene iz Mwakapandule i okolice na tečaj krojenja i šivanja, kako bi ih stručnjaci usavršili da rade s budućim učenicima. Ona se istaknula kao jedna od najboljih, jer je već ranije završila tečaj krojenja i šivanja, pa joj je daljnje učenje bilo puno lakše i tako nam ona sada, uz još jednu učiteljicu te stručnjakinju za programe, Kanađanku Valerie Kae Ken, vodi praktičan dio nastave.

Mojoj obitelji život nije niti malo lagan. Imam četiri sestre i tri brata, a tata nam je umro 2016. godine nakon što se jako razbolio. Moja majka, koja ne radi nigdje, osim što radi u vrtu kako bismo imali nešto za pojesti, morala je sama brinuti o nas osmero. Samo smo Vera i ja uspjele završiti osnovnu školu, a njoj je njezin muž potom pomogao i da upiše kod jednog seoskog krojača tečaj krojenja, što je, pokazuje se sad, bila jako dobra ideja.

Želja mi je bila upisati srednju školu i pokušati barem nešto promijeniti. Međutim, to si ipak, nažalost, nisam mogla platiti – nije to samo školarina, nego i život daleko od moga sela, plaćanje smještaja, hrane. Moji snovi tu su bili završeni. Tri sam godine odlazila u nadnicu nadajući se i moleći se Bogu da mi barem odškrine jedan prozor prema boljoj budućnosti.

A onda se ukazala prilika i Vera mi je javila da u Centru Otac Vjeko, gdje se uspjela izboriti postati učiteljica, upisuju besplatno u školu. Besplatno??? Odmah sam potrčala prijaviti se. Znala sam, znala, da je Bog poslušao moje molitve i poslao mi fra Ivicu, Centar Otac Vjeko i sve vas koji nas pomažete!

Neizmjerno sam zahvalna na tome što sam dobila mogućnost daljnjeg školovanja, trudit ću se postati odlična krojačica, jer želim pomoći svojoj obitelji, svojoj majci i želim da, ako jednog dana budem i ja imala svoju djecu, ne moraju prolaziti sve ono kroz što smo prolazili moje sestre, braća i ja. Također mi je san, jednoga dana, ukoliko budem u mogućnosti, započeti pomagati siromašnim obiteljima u mom selu. Jer sam znam koliko vrijedi kad nekome tko je bespomoćan pružiš ruku.

Hvala vam što ste nam omogućili da besplatno idemo u ovu školu, promijenili ste nam živote na bolje, Bog vas blagoslovio!