Novoizgrađeni samostan sv. Franje u Mwakapanduli (Zambija) posjetio je i blagoslovio nadbiskup Bolsene, Gian Luca Perici, apostolski nuncij u Zambiji i Malawiju, ne skrivajući zadovoljstvo obavljenim poslom u zabačenom zambijskom selu, a posebno jer je riječ o prvom samostanu OFM u Zambiji, odnosno prvoj zajednici franjevačkog reda u Zambiji.

Domaćin, misionar fra Ivica Perić, koji je u Zambiju, nakon služenja u Ugandi i Ruandi, stigao u lipnju 2022. godine, morao je u ovom selu, udaljenom oko 20 kilometara od prve prometnice, prvo raščistiti teren, a potom izgraditi samostan kako bi se osigurao smještaj za fratre u zajednici.

Većina sredstava za izgradnju stigla je od hrvatskog naroda iz Hrvatske, BiH i drugih svjetskih zemalja, putem Humanitarne udruge Srce za Afriku, Misijskog ureda iz RH te Papinskih misijskih djela u BiH.

Nakon blagoslova samostana, nastavljena je procesija do obližnje višenamjenske dvorane, gdje je održana misa u nazočnosti brojnih uzvanika. Među njima su bili počasni konzul Republike Hrvatske u Zambiji, Milan Trbović, Dario Paviša tajnik apostolskog nuncija u Zambiji i Malawiju, Matthias Kule, provincijal istočnoafričke Provincije svetog Franje, fra Janko Ćuro, vikar Provincije Bosne Srebrene, mons. Luka Tunjić, ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, fra Stipan Radić, gvardijan Franjevačkog samostana svetoga Ante, Sarajevo, fra Džoni Dragić, župni vikar samostana u Širokom Brijegu, stručnjakinja za kurikulum u školi krojenja, Valerie Kae Ken iz Kanade, predsjednica Humanitarne udruge Srce za Afriku Maja Sajler Garmaz te brojni drugi uzvanici i mještani Mwakapandule.

Misa je održana uz pjesmu, ples i bubnjeve, a fra Ivica Perić istaknuo je kako je izgradnja samostana bio preduvjet da se zajednica može proširiti dolaskom nove subraće. Međutim, zajedno sa samostanom, fra Ivica je, zahvaljujući donacijama, izgradio i crkvu, koja je pod krovom i čeka ju unutarnje uređenje, višenamjensku dvoranu u kojoj je pokrenuo vrtić i školu krojenja i šivanja te školu opismenjavanja za mještane, prokopana su tri bunara, izgrađena je zgrada sa mlinovima, dovedena je struja, a zbog velike suše koja je posljednje dvije godine pogodila Zambiju, podijeljeno je i preko 150 tona hrane.

“Sada je najvažnije da za djecu izgradimo i otvorimo osnovnu školu, pa zatim i ambulantu, kako bismo osigurali barem minimalne uvjete za razvoj ovoga područja. Bez obrazovanja nema napretka za društvo. Pokazali smo u Ruandi da možemo izgraditi cijeli školski kampus, sada nam je cilj isto to napraviti i u Zambiji”, kazao je fra Ivica Perić, dodajući kako školski Centar, koji trenutno u Mwakapanduli obuhvaća samo vrtić, nosi ime Centar Otac Vjeko, kao i u Ruandi, po ubijenom franjevcu misionaru fra Vjeki Ćuriću.

“Privilegija je biti danas ovdje kao počasni konzul Republike Hrvatske u Zambiji, ali prije svega kao prijatelj fra Ivice i franjevačke misije ovdje u Mwakapanduli. Boraveći u ovom samostanu više puta tijekom njegove izgradnje, osobno mogu posvjedočiti o toplini, gostoljubivosti i iskrenom osjećaju zajedništva koji ispunjava ovo mjesto”, kazao je počasni konzul Milan Trbović dodajući kako ovaj samostan stoji kao svjedočanstvo predanosti i truda fra Ivice i svih koji su sudjelovali u njegovu nastanku.

“Hvala vam, fra Ivice, na vašoj nepokolebljivoj predanosti ovoj misiji. Neka samostan svetog Franje i dalje ostane utočište vjere i prijateljstva u Zambiji još mnogo godina koje dolaze, zaključio je Milan Trbović.

Prenoseći pozdrave provincijala Bosne Srebrene, fra Zdravka Dadića i cijele Provincije, fra Janko Ćuro naglasio je kako tajna franjevačke ustrajnosti leži u neprestanoj usmjerenosti prema Kristu.

“Biti okrenut Kristu znači biti okrenut čovjeku. Svaka osoba koju susretnemo nosi jedno sveto ime – naš bližnji. Zato su franjevci Srebrene Bosne uvijek hodali ruku pod ruku sa svojim narodom – dijeleći i radost i tugu, oskudicu i obilje, kazao je fra Janko Ćuro, dodajući da tamo gdje vlada ljubav, nema mjesta za strah.

“Zato naš brat Ivica i ostali misionari nikada nisu čekali savršene uvjete u zemljama u koje su poslani. Nisu birali sigurne ni utabane putove – oni su stvarali nove, često tamo gdje ih nije bilo. Za njih služenje nije izbor, nego poziv. Oni ne grade samo rukama, nego i srcem.

Mučeništvo našeg brata Vjeke Ćurića u Ruandi prije 27 godina snažno svjedoči toj istini, napomenuo je fra Janko Ćuro zaključivši da franjevci ne poznaju drukčiji put, jer mir i dobro su temelj njihova života.

Provincijal istočnoafričke Provincije svetog Franje, fra Matthias Kule, zahvalio je Provinciji Bosni Srebrenoj što im je poslala fra Ivicu Perića – “vrlo sposobnog fratra koji u svakoj zemlji u kojoj djeluje ostavlja veliki trag, jer ima poseban osjećaj i brigu za svakog čovjeka, osobito za one kojima je pomoć i pažnja najpotrebnija.”

Njegove riječi najbolje opisuju duh franjevačkog poslanja koje fra Ivica već desetljećima živi – služiti Bogu kroz služenje čovjeku. A upravo nas ta jednostavna, ali snažna poruka evanđelja poziva:

“Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste.”
(Mt 25,31-46)

Svojim darom, ma koliko malen bio, postajete dio velikog Božjeg djela ljubavi u Zambiji.

Pomozite fra Ivici Periću i njegovoj misiji u izgradnji škole, ambulante i budućnosti za siromašnu djecu u selu Mwakapandula.

Neka vaša dobrota bude svjetlo koje će njima obasjati put, a vama donijeti mir i blagoslov.

Svi koji žele biti dio ovog djela ljubavi i podržati nastavak fra Ivicine misije u Mwakapanduli, to mogu učiniti putem donacija na račune otvorene u Hrvatskoj i BiH.

Fotogalerija

Emica Elveđi