U ruralnim dijelovima Zambije Božić je prije svega vjerski blagdan, a ne materijalni. Naglasak je na zajedništvu, molitvi i zahvalnosti, a ne na poklonima. Ljudi Božić doživljavaju kao dan duboke radosti – jer su zajedno, živi i u miru. Upravo to im je najveći dar.

Središte proslave je sveta misa, koja je najvažniji dio božićnih dana. Na Badnjak se ne slave ponoćke kao kod nas, ponajprije iz praktičnih razloga – u selima nema struje, a ljudi pješice dolaze u crkvu iz udaljenih mjesta. Zato se mise na Badnjak i Božić slave ranije tijekom dana. One često traju i po dva do tri sata, ispunjene pjesmom, plesom, bubnjevima i snažnim afričkim ritmom.

Djeca sudjeluju u prikazima Isusova rođenja, pjevaju i recitiraju. Crkve su tih dana prepune – čak i kada su nedovršene, bez klupa ili poda. Ljudi stoje, sjede na zemlji, ali im je najvažnije da su prisutni i da zajedno slave. Božić se ovdje slavi glasno i radosno. Pjeva se cijelo vrijeme, pleše se i nakon mise, a bubnjevi, pljeskanje i višeglasno pjevanje sastavni su dio liturgije.

U selu Mwakapandula, gdje djeluje misionar fra Ivica Perić, kao i u mnogim drugim ruralnim dijelovima Zambije i Afrike, ljudi žive vrlo skromno. Nemaju mogućnosti za poklone, velike proslave ni bogate blagdanske trpeze. Zato mnoge obitelji već u srpnju i kolovozu počinju štedjeti kako bi si za Božić mogle priuštiti nešto posebno – najčešće meso za obiteljski obrok.

Inače je svakodnevna prehrana vrlo jednostavna: nshima (bijela palenta) i kuhano povrće iz vlastitih vrtova. Upravo zato se za Božić obitelji počaste piletinom, govedinom ili kozletinom. Imati pun tanjur na Božić smatra se velikim blagoslovom.

Najvažnije je da je obitelj na okupu. Djeca koja su otišla raditi u druge gradove ili sela, ako ikako mogu, vraćaju se kući za Božić kako bi ga proveli sa svojima. Djeca rijetko dobivaju poklone. Ako ih i ima, to su vrlo skromne stvari – sapun, komad odjeće ili bilježnica. Najveći „poklon“ je zajednički obrok i osjećaj pripadnosti.

Kako kaže fra Ivica, Božić je dan kada se oprašta, miri i zahvaljuje. Članovi šire obitelji posjećuju se, dugo sjede zajedno, razgovaraju i mole. To je dan u kojem se Bogu zahvaljuje za godinu koja je iza njih i povjerava Mu se sve što dolazi.

U Mwakapandulu su za ove blagdane došli Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz, osnivači Humanitarne udruge Srce za Afriku, zajedno sa svojom djecom Grgom i Gretom, te sa svojim prijateljima iz Osijeka, bračnim parom Tonćem i Sanjom Mišević i njihovim sinom Markom.

Obitelj Garmaz već godinama dolazi u Afriku i pomaže fra Ivici u njegovu misionarskom radu. S njim su bili i u Ruandi, gdje su zajedno izgradili cijeli školski kampus – vrtić, osnovnu školu, dvije srednje škole, kuhinju s blagovaonicom, sportsku dvoranu, radionice za praktičnu nastavu i knjižnice. Danas taj put nastavljamo u Zambiji, a po prvi puta su im se u misiji pridružili i prijatelji Tonći, Sanja i Marko.

Kako bi djeci u vrtiću, koji djeluje u Centru Otac Vjeko, barem malo uljepšali ove blagdane, zajedno s fra Ivicom organizirali smo podjelu odjeće, školskog pribora, nove obuće, igračaka i slatkiša. Sve to omogućili su naši prijatelji i donatori koji podržavaju Humanitarnu udrugu Srce za Afriku, na čemu smo im od srca zahvalni.

Iako su školski praznici, čak 82 mališana odazvala su se našem pozivu i došla na zajedničko vrtićko natjecanje u igrama, pjesmi i druženju. Za svu djecu pripremili smo paketiće s odjećom, obućom, hranom i slatkišima.

Posebno dirljivo bilo je vidjeti kako su u pripremama i samoj podjeli paketića aktivno sudjelovali Grga, Greta i Marko. S velikom su ozbiljnošću i radošću pomagali, nosili pakete, dijelili slatkiše i igrali se s vrtićarcima. Upravo u tim trenucima najjasnije se vidi koliko djeca, bez obzira odakle dolaze, brzo pronađu zajednički jezik kada ih povežu igra, smijeh i otvoreno srce.

Fra Ivica često kaže da misija nije samo gradnja zgrada, nego gradnja ljudi i zajednice. Njegova prisutnost ovdje donosi nadu, sigurnost i osjećaj da ovi ljudi nisu zaboravljeni. Upravo u tome i jest smisao Božića u Africi – u malim, ali iskrenim gestama ljubavi koje mijenjaju živote.

On ističe kako je misija u Africi prije svega poziv na prisutnost i vjernost ljudima kojima je poslan:

„Ovdje ne dolazimo da bismo nekoga spasili, nego da bismo s ljudima dijelili život. Kada dijeliš njihovu svakodnevicu, radost i teškoću, tada i Evanđelje postaje vidljivo. Najveća nepravda nije siromaštvo, nego uskraćena prilika. Dijete koje nema školu nema izbor. A naše je poslanje otvoriti vrata – barem ona prva.“

Upravo zato su obrazovanje, voda, hrana i sigurno mjesto za odrastanje u središtu svega što se u misiji gradi. Svaka učionica, svaki bunar, svaki topli obrok i svaka pružena ruka znak su da netko misli na njih i da nisu sami.

Ako želite biti dio ove priče i pomoći fra Ivici Periću i našoj misiji u Mwakapanduli, to možete učiniti svojim darom. Svaka donacija, bez obzira na iznos, postaje dio nečijeg djetinjstva, obrazovanja i budućnosti.

Svojim doprinosom pomažete:

• školovanje djece i mladih
• osiguravanje toplih obroka u vrtiću
• izgradnju osnovne škole i potrebne infrastrukture
• nastavak rada misije u jednom od najsiromašnijih dijelova Zambije

Jer, kako fra Ivica često kaže: „Dobro koje se dijeli nikada ne ostaje malo – ono se umnoži u životima drugih.“

Hvala svima koji svojim srcem, molitvom i darom stoje uz djecu Mwakapandule i uz Humanitarnu udrugu Srce za Afriku.

Zajedno činimo da Božić – i svaki dan u godini – ovdje ima lice nade.

Fotogalerija